Radenko Bilbija za koga kažu da je „duša prijedorskog pozorišta", pobrao je simpatije publike u ulozi strogog majora problematičnih metoda, Stiva Arnolda. Nagrađen je slikom Miodraga Petrovića starog Uba, a svoju veličinu pokazao je i komentarom osvojenog priznanja:
- Često mi se dešavalo u karijeri da nagrada izostane onda kada sam smatrao da je zaslužujem, a iobrnuto- da dobijem priznanje za neke uloge koje možda nisu bile tako kvalitetne. Zato nagradu doživljavam kao uslovnost, a da sam ja mogao da biram, glas bih dao fantastičnoj koleginici Zorici Jojić u ulozi Tamare Klas.

Svestrani umetnik koji je zaslužan i za scenografiju kompleksne predstave, glumi još od osnovne škole. Bavi se i režijom i kostimografijom, sa nekolicinom kolega zaslužan je za visok ugled pozorišta iz Prijedora.
-Želja nam je da se bavimo pozorištem u sebi, a ne sobom u pozorištu. Osmišljamo repertoar bez cilja da podilazimo publici i takvim načinom rada nailazimo na razumijevanje u našoj sredini. Rijetko pribegavamo kompromisima i radimo predstave lakog žanra koje zabavljaju publiku, jer je pozorište tu ne da zabavlja, već da postavlja pitanja.
Komad „Na čijoj strani" u prvi plan stavlja odnos sfera politike i umetnosti koje se, posebno u turbulentnim vremenima, stalno prožimaju:
-Funkcija prijedstave je da pokaže da ne postoji idealna varijanta autonomije umjetnosti, da je bavljenje njome uvijek iz neke pozicije koja opredjeljuje. Ono što je naizgled prosto i rješivo kada se provuče kroz prizme ljudske sudbine, postaje jalovo. Moj lik pokušava da ispravi „krive Drine", da postavi stvari na svoje mesto, a to se na kraju ispostavi kao potpuna nemogućnost, baš zbog tog stalnog preplitanja različitih sfera ljudske djelatnosti- zaključuje simpatični Bilbija.

izvor: Bilten festivala

Komentari (0)

Ime

Email

Internet sajt

Naslov

Komentar

Dodaj komentar