Vojislav Tankosić zvani Voja (16. septembar 1881. Ruklada - 2. novembar 1915. Igrište kod Trstenika, od posledica ranjavanja) bio je major srpske Kraljevske vojske i jedan od osnivača tajnog društva "Ujedinjenje ili smrt" i glavni instruktor u obuci. Učestvovao je u Majskom prevratu 1903. godine. Od 1908. rukovodio je obukom dobrovoljaca za Bosnu i Staru Srbiju. U vreme Balkanskih ratova komandovao je Lapskim četničkim odredom, a bio je i jedan od glavnih ljudi umešanih u atentat na Franca Ferdinanda. U Prvom svetskom ratu komandovao je Rudničkim četničkim odredom.
Završio je šest razreda gimnazije i vojnu akademiju. Još od rane mladosti pokazivao je visoku nacionalnu svest i stekao poverenje doktora Gođevca i drugih četničkih prvaka i, kao tajni agent, otišao prerušen u Makedoniju, da prouči teren i ljude za buduće letničke akcije. Kao Apisov poverenik streljao je 1903. braću kraljice Drage, Nikolu i Nikodija Lunjevca. Sa vojvodom Savatijem bio je u čuvenoj Čelopečkoj bici. Njemu su se obraćali Mladobosanci, Gavrilo Princip i drugovi i on im je dao oružje za njihove akcije. Izvori govore da se zabavljao tako što bi kuršumima skidao jabuke sa glava svojih četnika. Jedanput su prelazili preko Savskog mosta i kad im je naredio da skoče svi su skočili. Bio je surov i odvažan. Hapšen je od naših vlasti kada je Gavrilo Princip ubio Franju Ferdinanda. Sve mu je oprošteno kada je Austrija napala Srbiju, jer su četnici Voje Tankosića i Jovana Babunskog, sprečili da već prve noći rata Beograd padne u austrijske ruke. Zatim se borio na Drini. Njegov odred se povlačio poslednji kao zaštitnica pred Austrijancima i Nemcima i tu negde kod Velikog Popovića je smrtno ranjen. Živeo je još dva dana. Umro je u Trsteniku. Kada su Austrijanci osvojili ovaj grad iskopali su ga iz groba da se uvere da je zaista mrtav, a hrvatski, mađarski, bugarski i austrijski listovi puni sreće donosili su na prvim stranama slike mrtvog Tankosića izvađenog iz groba. Ponovo je sahranjen i tamo ležao do 1923. kada su ga majka i drugovi preneli u Beograd i sa najvećim počastima sahranili na Novom groblju.
Copyright 2007. All Rights Reserved. |
http://www.znanje.org/i/i22/02iv02/02iv0227/komita 3.htm